Kolanjsko polje
Staza ''Kolanjsko polje'' duga je 7.4 km te je idealna za obiteljska pješačenja i druženja, ali i za sve rekreativce. Početak staze se nalazi u Kolanjskom polju te vodi makadamskim putem do bunara „Motišnjak“.
Od bunara nastavljamo ravno, prateći znakove, te dolazimo do raskrižja na kojem nastavljamo ravno. Ukoliko skrenemo desno, nakon 200 m dolazimo do crkve Sv. Jerolima. Crkva datira sa kraja 15./početka 16. stoljeća, a smjestila se na malom brežuljku u sredini Kolanjskog polja. Po razvalinama starih zidina građenih sa žbukom i po mnoštvu rimske keramike i nekoliko polomljenih stupova pretpostavlja se da je tu bilo rimsko imanje (villa rustica) ili seosko naselje. Nakon obilaska vraćamo se na stazu te nastavljamo prema Kolanjskom blatu – Rogoza. Hodajući makadamskim putem promatramo prirodne ljepote, a i nailazimo na pokoju ovčicu.
Ornitološki rezervat Kolanjsko blato, močvarno stanište je dom raznolikoj vegetaciji i mnogobrojnim vrstama ptica, te idealno mjesto za uzimanje predaha s očaravajućim pogledom na modro more s jedne strane, te zelenom ravnicom i pogledom na Velebit s druge strane.
Od Kolanjskog blata se kružno vraćamo prema početku staze, ali ovaj put nas staza vodi uz brojne suhozide sve do mosta u „Suteskoj“ na kojem je bila sagrađena uskotračna pruga koja je vodila sve do Šimuna, a služila je za prijevoz ugljena.
Nastavljamo ravno te ubrzo dolazimo do kraja puta, prateći znakove skrećemo lijevo i nastavljamo asfaltiranom cestom sve do izvora vode na bunaru s kojega je prolazio vodovod Kolan – Caska, što je ujedno i kraj staze.
Putevima kolanjske prošlosti
Staza “Putevima kolanjske prošlosti” vodi vas u samo srce Kolana, gdje svaki korak otkriva novu priču — o vodi, polju i kamenu, o ljudima koji su ovdje stvarali i opstajali.
Staza započinje podno Bunara i odavde vodi prema crkvi sv. Jeronima iz 15./16. stoljeća, skromnoj, ali snažnoj čuvarici lokalne vjere i tradicije.
Nastavljajući dalje, dolazi se do ostatka rimske ville rustice, podno koje se prostire Kolanjsko blato — zaštićeni ornitološki rezervat i jedna od posljednjih jadranskih močvara. Ovo područje, važno za lokalnu zajednicu i stočarsku tradiciju, obiluje gustom mrežom tršćaka, bogatom florom i faunom te čak 166 zabilježenih vrsta ptica, što ga čini jedinstvenom oazom života.
Od Kolanjskoga blata staza nastavlja kružno te kroz suhozide vodi prema mjestu na kojem se otkrivaju tragovi rudarenja ugljena (1756.–1966.), djelatnosti po kojoj je Pag jedinstven među jadranskim otocima. Kameni most na Suteski, tihi je podsjetnik na vrijeme kada je kolanjski karbun pokretao gospodarstvo ovoga kraja.
Na kraju se stiže do Bunara, nekoć središnjeg mjesta okupljanja, razmjene vijesti i svakodnevnog rada.
Pag outdoor: Putevima kolanjske prošlosti
Sv. Vid - smjer iz Kolana
Staza prema Svetom Vidu započinje na oštrom zavoju glavne otočne ceste (D106) prije Kolana (ako dolazite iz smjera grada Paga). Staza je markirana, pregledna i nije tehnički zahtjevna.
Na samom početku staze prolazi se travnatom udolinom između kamenih suhozida, krških pašnjaka i ograda u kojima ćete nerijetko naići na prizore ovaca kako pasu travu ili vas znatiželjno promatraju. Na laganom usponu, osim stabala crnike i šmrike, uglavnom prevladava nisko raslinje, a približavajući se samom vrhu visokog raslinja gotovo pa i nema. S obzirom da na stazi nema hladovine, ljeti se preporuča nošenje zaštitne odjeće (radi zaštite od sunca) i obuće te svakako dovoljne količine vode; zimi je potrebno toplije se obući jer na stazi nema zavjetrine.
Iako je staza pristupačna tijekom cijele godine, najljepša je u proljeće kad procvjeta kadulja i ostalo aromatično bilje koje raste u izobilju na paškom kamenjaru. Osi predivnih boja i mirisa sigurno ćete uživati i u pogledu na Velebit, paški zaljev i paška vrata, okolne otoke, grad Pag te polja solane u daljini.
Pri samom vrhu staze nalazi se lokva i križ sagrađen u formi suhozida. Lokacija pokraj crkvice svetog Vida na vrhu staze idealna je pozicija za atraktivne fotografije - uspomenu s uspona na najviši vrh otoka Paga.
