Povijest
Još u prapovijesno doba, to jest oko 1800. godina prije Krista na brdima u blizini današnjeg mjesta Kolan bila su naselja starih Liburna. Ostaci zidina na brdu Gornji Gradac i na vrhu Sv.Vid to potvrđuju. Još jedna gradina pod nazivom Donji gradac bila je naselje Liburna iz istog vremena, ali su nažalost te prapovijesne zidine tog naselja uništene prilikom gradnje ceste Kolan-Mandre prije tridesetak godina.
Potvrda o naseljenosti ovog područja su i brojni prapovijesni grobovi (u njima je pronađen i brončani nakit) kojih ima po okolnim pašnjacima. Kontinuitet naseljenosti se nastavlja u vrijeme rimske vladavine na ovim prostorima što je vidljivo po brojnim ostacima rimskih vila rustika na rubovima Kolanjskog polja (Kavrle, Ograda, Polačine, Jurevice, Rnakovac, Lazić, Didine, Stomorica.) Sam naziv Kolan dolazi vjerojatno po rimskom vodovodu (kanalu lat. kanalis) koji je iz Kolanjskog polja (Bunar) vodio vodu do mjesta Cisse u blizini Novalje.
Kolan se prvi put kao naselje spominje u povijesnim dokumentima u odgovoru mletačkog vijeća paškom vijeću 2. ožujka 1441.g. kada je mletačko vijeće dozvolilo da se na području zvanom Kolan osnuje naselje. Iz iste godine datira i župna crkva u Kolanu. Na području k.o. Kolan (u istim granicama je današnja općina) su djelomično sačuvane srednjovjekovne crkvice:
- sv. Vid iz 1348. godine. smještena na najvišem vrhu otoka,
- sv. Marko 1493.godine,
- sv. Duh 1391.godine,
- sv. Marija 1393. godine i
- sv. Jerolim – sagrađena potkraj 15. ili početkom 16. stoljeća, na malom brežuljku u sredini Kolanjskog polja.
Po razvalinama starih zidina građenih sa žbukom i po mnoštvu rimske keramike i nekoliko polomljenih stupova moglo pretpostavlja se da je tu bilo rimsko imanje (villa rustica) ili seosko naselje.
Kroz cijelu svoju povijest Kolan je prvenstveno bio težačko mjesto koje je živjelo od ratarstva i ovčarstva, no stanovništvo se bavilo i ribarstvom u obližnjim mjestima Mandre i Šimuni. Kolan je nekada imao i svoj rudnik na području Kolanjskog polja (Vele grbe i Male grbe) gdje se dugi niz godina vadio ugljen.
Suhozidi
Suhozidi su dio ne samo kulturne baštine Dalmacije, već i otoka Paga. Prvotno građeni u svrhu razgrađivanja terena, danas su nezaobilazni dio turističke atrakcije na području otoka. Posebnost suhozida leži u njegovoj jednostavnosti – za izgradnju istog, koristi se samo prirodni kamen. U našem polju možete vidjeti mukotrpan rad naših predaka koji su svojim trudom i strpljivosti izgradili ove impresivne zidove koji, osim što razgrađuju terene, služe i kao utočište za razne životinje i biljke.
